Ovo je definitivno godina o kojoj će pisati sve istorije svijeta, godina koja nam je toliko toga donela i uzela, koja nas je protresla i iščupala iz korjena. Godina koju su obilježile mnoge ružne stvari, teške za čovječanstvo, teške za ljudsku psihu, prije svega. Na to su nedvosmisleno uticale u jakoj mjeri i društvene mreže, kao glavno mjesto širenja informacija i dezinformacija, kreirajući pravu infodemiju.

Dilema je tu – društvene mreže kao dobro ili zlo?

„Moraš da gledaš ovaj film, fenomenalan je!“, „Jedva čekam da čujem tvoje mišljenje!“, „Da li je zaista tako?“, samo su neke od rečenica koje sam slušala na pomen dokumentarnog filma „The Social Dilemma“, koji je takođe obilježio ovu slavnu 2020. godinu.

Da se razumijemo, onaj ko se bavi digitalnim marketingom, gledajući ovaj film nije čuo ništa novo. Svima nam je to već poznato. Da li to znači da je sve zapravo istina? Hmm… Pa da! Šta vam je tu iznenađujućie? Samo je način na koji je ispričana priča dramatizovan da izazove strah i možda paniku.

The-Social-Dilemma-film
Slika iz filma The Social Dilemma

Zavisnost od telefona i društvenih mreža

Pođite od sebe i svog okruženja. Ako niste vi, onda sigurno znate nekoga u svojoj bliskoj okolini ko je zavisnik od telefona i društvenih mreža (pod njima podrazumijevam i mail, Whatsapp, Viber…). Svi znate nekoga ko je non stop na telefonu i dok mu se obraćate, ili nekog tinejdžera koji ne diže glavu sa ekrana, juri vatrice na Snapchat-u, zna sve koreografije sa TikTok-a, na svakoj lokaciji koju posjeti traži savršen kadar za Instagram… To je naša realnost, željeli mi to da prihvatimo ili ne. Kreiranje tog „savršenog“ imidža kroz filterisane fotografije i idealanog načina života koji se prikazuje na mrežama, postala je opsesija velikog dijela populacije. Koliko lajkova imam, ko mi je vidjeo stori, naručiću jelo koje se dobro slika, izaći ću u restoran koji je instagramičan… Kao da ljudi danas izlaze samo da bi se slikali, a ne družili ili, ne daj Bože, nešto pojeli. Da se razumijemo, ja ovdje ne pametujem i ne izigravam personu višeg reda. Prošla sam i ja te faze. I kao neko kome su društvene mreže i Internet posao, na sve to sada sa iskustvom gledam malo drugačije. Vjerujte mi, dovoljno mi je da pogledam nečiji stori da znam u kakvom je psihičkom stanju tog dana. Previše otkrivamo, previše dajemo, sve je vidljivo.

Svi smo u nekoj mjeri navučeni na telefon i gdje god da smo okom pratimo notifikacije. Svjedoci smo scena u kafićima gdje grupa prijatelja sjedi, a svi gledaju u telefone. Ili vam se sigurno dešava da pričate sa nekim, a ta osoba konstantno gleda u ekran, skreće pažnju prilikom svake notifikacije… Navučeni smo, tačka!

Način na koji društvene mreže utiču na mlađu populaciju jeste zabrinjavajuć. I slažem se sa rečenicama iz filma koje ukazuju na to da su mladi sve više depresivni i manje socijalni kao posledica negativnih efekata koje ove platforme imaju na njih. Manjak samopouzdanja je izražen sve više i to može da predstavlja ozbiljan problem za dalji lični razvoj.

scena-iz-filma
Slika iz filma The Social Dilemma

Ali šta da rade roditelji? Često me pitaju za mišljenje. Da li da im daju telefon ili ne? „Svi njihovi drugari iz škole imaju“, najčešće čujem. Ne znam, zaista ne znam šta da im kažem. Sa jedne strane mislim da tako mladi i nezreli ne treba da imaju pristup društvenim mrežama, sa druge strane ako nešto braniš kasnije može da bude kontraproduktivno. Činjenica je da danas, već sa polaskom u školu, dijete dobija telefon i ulazi u svijet društvenih mreža jako rano, ne znajući loše strane komunikacije sa nepoznatim osobama, jer i ne znaju ko može biti sa druge strane profila, tagovanja na svakoj posjećenoj lokaciji gdje otvoreno pokazuju svoju putanju kretanja, opet nekim nepoznatim osobama itd. Da ne produbljujem ovu temu jer je ona za posebnu priču. Ja ću se potruditi da moje dijete dobije telefon kada bude dovoljno zrelo da mogu da mu objasnim kako da ga odgovorno koristi. Vidjećemo da li ću u tome uspjeti…

„Prodaja“ ličnih podataka

Da li ste nekada pročitali pravila korišćenja (Terms & Conditions) Google-a, Facebook-a, Instagram-a, Twitter-a, Whatsapp-a, Viber-a… ? Hmm… ne! Ja ne znam nijednu osobu. Svi smo prihvatili sve što piše da bismo dobili pristup društvenoj mreži besplatno. E pa baš zato i nije besplatno. I tu nastupa čuvena rečenica „If you are not paying for the product, than you are the product.“ Njihovo korišćenje upravo plaćamo našim ličnim podacima koje svakodnevno ostavljamo u tragovima koji na kraju stvaraju neku sliku o nama.

U filmu The Social Dilemma pričaju o tome kako smo mi sami proizvod i kako velike kompanije kupuju naše podatke i koriste ih za ostvarivanje profita. Stanite malo i sagledajte sve to iz drugog ugla, ugla oglašivača. Mnogi koji me prate su preduzetnici ili imaju neki svoj biznis na Instagramu. Pa vi prvi plasirate oglase na društve mreže, dajte Facebook-u novac da bi vašu oglasnu poruku prikazao vašoj ciljnoj grupi. Da li ste vi dobili nečije podatke? Da li ste manipulisali nečijim ponašanjem? Da li ste nekoga svjesno ugrozili? Da li su vaši oglasi prošli pravila i odobrenja? Da li se osjećate kao negativac, manipulator, trgovac nečijom sudbinom, pažnjom itd? U flimu je sve dramatizovano i predstavljeno na takav način da se svi osjećamo iskorišćeno. Niko nas nije iskoristio, samo društvene mreže koriste ono što smo im besplatno dali da bi nam prikazali ono što misle, na osnovu našeg prethodnog ponašanja, da bi nam se svidjelo. Ista suština, samo drugačije sagledano, zar ne?

film
Slika iz filma The Social Dilemma

Da, cilj društvenih mreža jeste da nas što više drže online i samim tim daju sebi veću priliku da nam prikazuju svoje oglase i zarađuju. Ali nije Instagram kriv što ja imam dovoljno slobodnog vremena da skrolujem po ekranu, niti YouTube što ti po cijeli dan gledaš serije ili slušaš muziku. Na nama je kao pojedincima da budemo jači od te zavisnosti. Moć je u našim rukama. I upravo zato djeca ne treba da imaju društvene mreže dok ne budu dovoljno zrela da oni kontrolišu svoje ponašanje, a ne njih društvene mreže.

Algoritam i AI (vještačka inteligencija)

Ono što je najveća ironija kod ovog filma jeste što dolazi upravo od jednog od njih. Netflix i sam funkcioniše po principima koje kritikuje kroz film. On vam i sam na kraju svakog filma nudi ono za šta misli da će vam se svidjeti. On vam, ukoliko ugasite pretplatu, šalje milion i jedan mail da se predomislite. I on ima algoritam i koristi ga.

A šta je taj čuveni algoritam? Ako poredite društvene mreže nekada i danas primjetićete veliku razliku u korisničkom iskustvu. Naime, nekada ste mogli da vidite sve i svašta na svom home feed-u, a danas ćete vidjeti mnogo više stvari koje su prilagođene vašim interesovanjima. Zapravo, ne postoje dvije osobe koje imaju identičan home feed.

Ideja iza toga jeste da se korisniku prikaže ono što zaista želi da vidi. Sadržaj koji odgovara njegovim interesovanjima, koji objavljuju njegovi prijatelji i korisnici sa kojima najviše interakcije ima, čije slike lajkuje, komentariše, kome piše u inbox-u. Predlaže sadržaj koji mu lokacijski odgovara, koji je na njegovom jeziku.

U filmu je algoritam predstavljen na najgori mogući način, kao nešto zlobno i manipulišuće. Da li je “on” kriv? Opet kažem, sve što vidite na svom ekranu je tu sa razlogom. Nešto ste pretraživali na Google-u, YouTube-u, društvenim mrežama itd. Vaš feed je vaše ogledalo.

Algoritam je toliko uznapredovao da nekada ostavlja utisak kao da vas zaista prisluškuje. Zamislite da ste se poslije dužeg vremena vidjeli sa drugaricom na nekom rođendanu. Lijepo ste se ispričale i na kraju druženje krunisale slikom na Instagram-u. Drugarica vam je pričala kako ide na neku fenomenalnu jogu koja joj mnogo prija. Sjutradan, na vašem Facebook feed-u se pojavljuje upravo ta joga. Vi se pitate „Kako? Nisam ništa pretraživala, samo smo pričale o tome. Facebook nas prisluškuje!“. E pa upravo vaša zajednička slika na kojoj ste obije tagovane, aktivirala je algoritam da vam prikaže taj oglas polazeći od toga da ste vrlo vjerovatno pričale o tome jer vaša drugarica danima na svoje mreže kači slike sa te joge. Vidite kako je lako objasniti nešto što vam na prvu loptu djeluje kao zadatak za CIA.

Postoje razne teorije na temu prisluškivanja. Na Internetu ćete naći dokaze za i protiv. Opet, sve to može biti na nivou teorija zavjere. Iskreno, istinu ne znam.

Manipulacija?

The-Social-Dilemma
Slika iz filma The Social Dilemma

Društvene mreže su, po autorima i sagovornicima iz filma, glavni krvici za dešavanja u svijetu. Činjenica je da su se mnogi pokreti i organizacije formirale upravo na ovim platformama, da su one glavno mjesto za razmjenu mišljenja i podsticanje na akciju. Da imaju moć da utiču na stavove, imaju. Ali opet kažem, na vama je da procijenite da li ćete u nešto da vjerujete ili ne. Pa pođite od trenutne situacije i nivoa informacija koje na dnevnom nivou dobijate na temu korona virusa. To je jedan veliki okean informacija i dezinformacija. Što više čitate, više vas uvlače u svoju ribarsku mrežu. Treba se fokusirati na provjerene izvore, ili još bolje, ne čitati. Kao što kaže Tristan Harris „Lažne vijesti na Twitter-u se šire šest puta brže nego istinite“. Imajte to na umu sledeći put kada budete nešto čitali na ovoj mreži.

Ako pratite društvene mreže onda ste sigurno upoznati sa slučajem Cambrige Analytica , za koji vjerujem da je glavni pokretač cijele ove priče koja stoji iza filma The Social Dilemma. Ako ne znate o čemu pričam, istražite malo. Biće vam zanimljivo.

Da li postoji druga strana novčića u filmu?

Na početku filma Tim Kendal, biviši Direktor monetizacije u Facebook-u, u par rečenica nabraja neke dobre strane društvenih mreža i tu se zaustavlja. Ali hajde da pričamo o tome. Koje su dobre strane generalno Interneta pa i ovih platformi?

Internet i nove tehnologije su izazvale neosporan napredak društva, olakšavajući komunikaciju, poslovanje, razmjenu znanja i iskustva, umrežavanje i protok informacija.

Dok sa druge strane spajaju razdvojene, liječe bolesne, rješavaju svjetske probleme, dižu svijest o bitnim temama, pokreću društvo da reaguje i ostalo.

Ja prva danas ne bih pisala o ovome, radila posao koji volim i zarađivala lijepo od toga da nema Interneta i društvenih mreža. Nove tehnologije su omogućile da nastanu nove discipline i poslovi koji nekada nisu bili zamislivi. Danas možete da radite od kuće, da zarađujete jako dobro, i za to vam je potrebna dobra Internet konekcija i naravno znanje.

Nakon odgledanog filma postavlja se pitanje – da li će vam pomoći brisanje naloga na društvenim mrežama? Ne! Jer nije stvar u njima, već u vama. Ne možete ostati izolovani od svijeta. Ne možete da ne koristite Internet pretraživače, pa ako ništa drugo onda barem da se edukujete. Internet je potreban današnjem modernom čovjeku, i dokle god ga koristi izložen je rizicima koji se spominju u filmu.

Koliko je Internet bezbjedan, odnosno koliko nije, to je tema koja prevazilazi ovaj film, a i moje znanje. Na nama je da ga koristim umjereno i odgovorno. Ovo su samo moji stavovi na ovu temu, a vjerujem da ima raznih. Bitno je da vi kreirate svoje 🙂

Ako vam se svidjela ova tema, možda vam bude interesantan i tekst Google ili “Veliki brat”?